Kakav je bio članak?

1494200provjera kolačićaOno što se Epic nada postići svojom tužbom okončat će industriju igara kakvu poznajemo
Novosti
2020/08

Ono što se Epic nada postići svojom tužbom okončat će industriju igara kakvu poznajemo

Ni zlato, ni moć ni privilegija nisu koštali Epic da uvjeri potrošače da rade protiv njihovih interesa. Sve što ih je koštalo je ponuditi 20% popusta pri davanju novca, a ljudi su ih slavili kao heroja osvajača. Napokon ovdje da porazimo zli konglomerat vrijedan više milijardi dolara koji je imao smjelosti naplatiti standardnu ​​stopu od 30% u industriji.

Šokantno je to što tvrtka vrijedna više milijardi dolara ne želi plaćati poreze i pokušava uvjeriti sve ostale da im je u najboljem interesu pomoći da to izbjegnu. Što je još gore, mnogi su bez razmišljanja skočili na Epicov voz, ne shvaćajući što pokušavaju učiniti. Appleu to nije bilo tako teško. Uostalom, oni su tvrtka koja je razotkrivena kako namjerno pogoršavaju rad svojih starijih modela kako bi potaknuli ljude na nadogradnju na novije modele, kako je izvijestio Čuvar. Onaj koji preplaćuju jer znaju da je ime Apple statusni simbol i vrijedi platiti više za manje značajki.

Ipak, ono što Epic namjerava je jednako briljantno koliko i podlo.

Njihov cilj je ukinuti sposobnost industrije da regulira vlastiti ekosustav i, u tom procesu, moći naplatiti 30% poreza na sve transakcije obavljene putem navedene platforme. Sada će se većina ljudi rugati i reći "koga briga što će se dogoditi s tim pohlepnim mega-poduzećima?" ali u isto vrijeme, ako Epic bude uspješan, to će okončati nečiju sposobnost da kontrolira svoj ekosustav.

Ljudi bi se mogli pitati u čemu je velika stvar? Pa, za početak, to bi značilo da će inovacija umrijeti u Sjedinjenim Državama. Nitko se neće htjeti razvijati u zemlji koja će mu uskratiti pravo da profitira na svom stvaranju. Za prosječnog potrošača relevantnije je kako će korporacije na koje utječe ova presuda morati otkriti druge načine izvlačenja prihoda od kupaca. Isto kao i svaka vlada koja treba nadoknaditi deficit kada korporacije izbjegavaju plaćanje poreza.

Prije nego što nastavimo s raspravom o grananju ovih radnji, prvo ustanovimo da ovo nije samo vrući zrak. Od Applea nedavno opovrgavanje, nekoliko odlomaka izravno upućuje na Epicovu namjeru. (Dodan podebljani naglasak osim za "Drugi")

Drugo, Epic nije i ne može pokazati da je vjerojatno da će uspjeti na temelju svojih novih antimonopolskih zahtjeva. App Store je eksponencijalno povećao proizvodnju, smanjio cijene i dramatično poboljšao izbor potrošača. Kao što je Ninth Circuit objavio prošlog tjedna, nove poslovne prakse – osobito na tehnološkim tržištima – ne bi se trebale “uvjerljivo smatrati nerazumnima i stoga nezakonitima bez detaljnog ispitivanja točne štete koju su prouzročile ili poslovnog izgovora za njihovu upotrebu.” Sjedinjene Države protiv Microsoft Corp., 253 F.3d 34, 91 (DC Cir. 2001) (citirano u Federal Trade Comm'n protiv Qualcomm Inc., 2020 WL 4591476, na *9, __ F.3d na __ ( 9. krug, 11. kolovoza 2020.)). Epic, međutim, ne poduzima nikakvo "razrađeno istraživanje" u svom pokretu. Na primjer, ne uspijeva angažirati nijednog ekonomista da podrži njegove izmišljene definicije tržišta i teorije "vezivanja". Zgodno ignorira da se Fortnite može igrati na brojnim platformama sa ili bez podrške Applea, iako Epic ističe tu činjenicu u svom oglašavanju i komunikaciji s korisnicima. Pogledajte https://www.epicgames.com/fortnite/en-US/news/freefortnite-cupon-august-23-2020 (“Samo zato što ne možete igrati na iOS-u ne znači da ne postoje druga sjajna mjesta igrati Fortnite.”). I ne uspijeva se boriti s činjenicom da bi njegova logika stvorila monopole od Microsofta, Sonyja i Nintenda, da spomenemo samo neke. Nedostatak činjenične, ekonomske i pravne potpore ne iznenađuje jer su Epicove antimonopolske teorije, kao i njegova orkestrirana kampanja, prozirna maska ​​za njegova nastojanja da za sebe preuzme prednosti App Storea bez plaćanja ili poštivanja važnih zahtjeva koji su ključni za zaštitu sigurnosti korisnika, zaštite i privatnosti.

-

Uklanjanje Epica iz App Storea i, u nedostatku lijeka za njegovo kršenje, Programa za razvojne programere zbog kršenja njegovih ugovora s Appleom je zakonito ponašanje: “Tvrtke mogu slobodno odabrati pstrane s kojima će poslovati, kao i cijene, odredbe i uvjete tog poslovanja.” Pac. Zvono Tel. Co. protiv Linkline Commc'ns, Inc., 555 US 438, 448 (2009) (citat izostavljen); vidi i Qualcomm, 2020 WL 4591476, na *11 (isto) Da je App Store fizička trgovina,

Bilo bi očito da Apple može birati koje će proizvode distribuirati, kojim kupcima prodavati i pod kojim uvjetima. Antimonopolski zakoni ne mogu osuditi Apple zbog poštivanja odredbi i uvjeta koji su na snazi ​​od 2008. prema kojima je svoju App Store stavio na raspolaganje Epicu i drugim programerima. Cyber ​​Promotions, Inc. protiv Am. Online, Inc., 948 F. Supp. 456, 461-62 (ED Pa. 1996) (odbijanje TRO; “savezni antimonopolski zakoni jednostavno ne zabranjuju AOL-u da iz svog sustava isključi oglašivače poput Cybera koji odbijaju platiti AOL-u bilo kakvu naknadu”).

-

Na početku, kapital ne favorizira Epic jer ima nečiste ruke. Epic je nepobitno prekršio svoj ugovor s Appleom, a strana koja krši ugovor, kao što je Epic ovdje, nema pravo tražiti pravičnu olakšicu. Vidi npr. Silvas protiv GE Money Bank, 2011. WL 3916073, na *2 (9. krug 2011.) (potvrđujući poricanje preliminarne zabrane na temelju nečistih ruku); vidi također G. Neil Corp. protiv Camerona, 2003. US Dist. LEXIS 19509, na *4 (ED Pa. 2003.) (doktrina nečistih ruku “predviđa da strana koja prekrši ugovor nema pravo na pravednost”).

Epic također ne traži povratak na status quo. Kao što jasno pokazuje njegova vlastita korespondencija s Appleom, traži iznimku od Appleovih pravila i potpuno novi ugovorni odnos za koji Apple nije pregovarao i koji niti jedan programer nikada nije imao. Kao što je Vrhovni sud primijetio, "Sudovi nisu prikladni 'da djeluju kao središnji planeri, utvrđujući odgovarajuću cijenu, količinu i druge uvjete poslovanja'." Linkline, 555 US na 452 (citat izostavljen).

......

Ako Epicova shema uspije, 1.7 milijuna drugih programera imat će pravo iznijeti isti argument i korisničko iskustvo u App Storeu će nestati. "Sudska zabrana također bi potaknula poplavu sličnih aplikacija od strane drugih tvrtki" koje žele izbjeći politike Applea i drugih i spriječiti ih u povratu bilo kakvog prihoda u zamjenu za njihova značajna ulaganja. Zango, Inc. protiv PC Tools Pty Ltd., 494 F. Supp. 2d 1189, 1196 (WD Wash. 2007). Ako Epicovo ponašanje bude uspješno, to bi pokazalo svim programerima da mogu jednostavno zanemariti svoje pravne ugovore s Appleom. Schiller Decl. ¶ 25

Appleova posljednja rečenica o nestajanju korisničkog iskustva nije hiperbola i navješćuje ono što je dovelo do zlatnog doba videoigara. U doba Atarija, tvrtkama nije bilo dopušteno kontrolirati svoje ekosustave, ili bolje rečeno nijedna tvrtka to još nije pokušala učiniti. Kao rezultat toga, tržište je postalo preplavljeno jeftinim, generičkim, često neispravnim proizvodima koji su uništili povjerenje potrošača. To je dovelo do kraha videoigara 1983., također poznatog kao Atari šok u Japanu.

Čak i uz pripremu, trgovina aplikacija je preplavljena stotinama generičkih kopija, tisućama nedovršenih neredova s ​​greškama i nekoliko igara koje nisu ništa više od glorificiranih automata za igre na sreću (pogledajte FIFA). Nije teško predložiti ili čak zamisliti da bi uklanjanje Appleove sposobnosti da upravlja njihovim tržištem rezultiralo sličnim statusom koji je doveo do velikog kraha igara.

Nakon nekoliko godina u kojima je industrija bila pustoš, Nintendo se pojavio i vratio život na tržište. Ono što im je to omogućilo bila je jednostavna inovacija u kojoj su imali pravo kontrolirati tko se može razvijati za njihovu platformu putem licenciranja. Atari je na kraju tužio Nintendo na sudu zbog problema u Anti-Trust tužbi koja je pala u korist Nintenda. Utvrđivanje da tvrtka može legalno kontrolirati svoj ekosustav i profitirati od njihovog stvaranja.

Ovaj presedan proteže se u sadašnje doba, dajući Appleu i Googleu, zajedno sa Sonyjem, Microsoftom i Nintendom, pravo da ograniče što se može, a što ne može staviti na njihov izlog, au posljednja tri, na svoju platformu.

Epic pokušava ukinuti ovaj presedan tako što ga je proglasio kršenjem antimonopolskih zakona. Ako budu uspješni, ova se presuda ne bi odnosila samo na Apple. Primjenjivalo bi se na Google, Sony, Microsoft, Nintendo i vjerojatno nekoliko digitalnih izloga. Nitko od njih ne bi smio naplaćivati ​​standardnu ​​stopu od 30% jer bi se to smatralo kršenjem antimonopolskih zakona.

Bez prihoda od tih provizija, te bi tvrtke izgubile investitore i morale bi tražiti prihod negdje drugdje. Nisam dovoljno kreativno pohlepan, ali ako mislite da su Xbox Live i PSN sada skupi, pričekajte dok te provizije ne budu subvencionirale ove tvrtke.

Sada je Epic u svemu tome napravio teški gaf. Onaj koji do sada nitko nije realizirao. Ako, a to je veliko ako, Epic bude uspješan, tada nijedna tvrtka više ne bi morala plaćati stopu provizije od 30%. Nijedna platforma ne bi mogla ukloniti igre iz zaobilaženja njihovih usluga plaćanja. To je sve istina, ali svaka bi platforma zadržala pravo da i dalje upravlja svojom platformom.

Što znači onog trenutka kada Sony, Microsoft, Nintendo, Google i Apple više ne budu mogli zarađivati ​​na mikrotransakcijama i raznim naknadama unutar aplikacija, proglasit će ih nedostupnima. Ako ih vaša igra ima, bit će uklonjena s platforme. Uostalom, iz njihove perspektive, zašto bi se te tvrtke morale nositi s PR noćnom morom od prijevara, krađe kreditnih kartica i prijevara? Zašto bi se morali nositi s potrošačima koji se žale da su ih prevarili i pokušavaju vratiti svoj novac? Te su platforme distribuirale aplikaciju ili igru; postojala bi neka odgovornost za njih.

Koju drugu radnju bi poduzeli osim da samo proglase praksu kršenjem njihovih uvjeta pružanja usluge? Niti jedna od tih tvrtki ne ovisi o tim transakcijama da bi ostala u poslovanju. Svoja financijska izvješća lijepo upotpunjuje, ali Sony, Microsoft i Nintendo su itekako u poziciji da mogu zaraditi samo prodajom igara.

Epic, s druge strane, preživljava na temelju tih mikrotransakcija. Kao i EA, Activision, Take-Two i gotovo svaki drugi AAA izdavač. Preko noći bi vidjeli kako platforme zabranjuju GaaS. Neki će tvrditi da će biti napravljene posebne iznimke za one koji nastave koristiti proizvođače platforme za transakcije, ali zakonski oni to ne bi mogli učiniti. Morala bi biti izravna zabrana ili plaćanje za rješavanje gore navedenih problema.

S obzirom na to kako bi ovo učinkovito okončalo kutije za plijen i mikrotransakcije kao praksu, gotovo se čini vrijednim toga. Ipak, u načelu, nikada nije mudra ideja odreći se prava i pokrenuti inovacije sa svojih obala. Postoji i pitanje kako nećemo znati u kojoj će mjeri kontrole proizvođača biti ukinute. Gore sam naveo argument najboljeg scenarija, gdje sve tvrtke gube mogućnost uskraćivanja aplikacija i igara za korištenje alternativnih mogućnosti obrade. Moguće je da bi Epicova pobjeda tim tvrtkama mogla ukloniti sve policijske kapacitete. Budući da bi uskraćivanje nekome pristupa javnom tržištu, što bi presudom bile te platforme, predstavljalo kršenje antimonopolskih zakona.

Bez obzira kako ovo ispadne, ne postoji scenarij u kojem je Epic dobar momak. Popust od 20% jedva da je vrijedan uništavanja tržišta i pritom štete dobrim programerima koje zapravo podržavate.

Ostale vijesti iz industrije